Učestalo noćno mokrenje [nocturia] - „kradljivac“ zdravog sna

Piše: dr Katica Pavlović, specijalist urolog, Klinika za urologiju, Sveučilišna klinička bolnica Mostar

Trećinu vremena provedemo spavajući! Da, upravo toliko, 1/3 svog dana. Kada se uzme u obzir životni vijek čovjeka, htjeli to priznati ili ne, jako puno vremena provedemo u carstvu snova. 

Nakon iscrpnog dana, skidajući umor večernjim tuširanjem svima nama u cilju je isto - što prije utonuti u san i dobro se naspavati. No, što se dogodi kada dođemo u zrelije godine života, kada iz naših noćnih ormarića iskoče mali sitni demoni, ne baš tako bezazleni kao oni iz priča za laku noć, već pravi „kradljivci  sna“. U dječjoj dobi, demoni kao što su noćna enureza  (mokrenje u snu) lako se riješe, barem u većini slučajeva u kojim uzrok nije organski. Mama i tata za tili čas riješe problem i nađu sigurno mjesto za svoje dijete u vlastitoj postelji tjerajući sve strahove i kradljivce. Problem mogu prezentirati svom pedijatru koji će se potruditi naći uzrok i blagovremeno reagirati kako bi se problem riješio. 

U mlađoj i srednjoj životnoj dobi rijetko što može narušiti san zbog fizičke dnevne iscrpljenosti,  jer je to najčešće radno sposobna populacija. Povremeno, kao kradljivac muškog i ženskog sna ponaosob, već prema spolu mlađe životne dobi, javi se prostataitis, uretritis ili cististis nakon dugotrajnije infekcije donjeg urinarnog sustava. Kradljivci su to koji probude iz sna i one najčvršće spavače  tjerajući ih na laganu snenu šetnju do toaleta gdje se pak moraju izboriti sa simptomima kao što su  otežaniji početkom mokrenja, tanji mlaz mokraće  te oskudnije i bolno mokrenje. Simptomi su to koji s jutrom upute i najizdržljivije spavače do svog liječnika, koji potom brzo shvati što bi mogao biti uzrok, tek iz učinjenog nalaza sedimenta urina i nalaza kulture urina, upućujući na postojeću upalu mokraćnog sustava. Uz adekvatnu antibiotsku terapiju, ukoliko se radi o bakterijskoj infekciji, „spavači“ se brzo vrate u svoje odaje uživajući u mirnoj i cijeloj prospavanoj noći.

I tako kako teče naš životni vijek mijenja se naš bioritam, stoga i naše spavanje postaje manje kvalitetno i isprekidano. I gle, i u toj fazi života opet se jave novi „kradljivci sna“.  Jedan od najčešćih je „NOCTURIA“ (nokturija) ili učestalo noćno morenje. Pročitavši sad njeno ime shvatili ste da je ženskog roda, ali najveće probleme uzrokuje muškarcima. Njima zapravo postaje prava noćna mora.  Svi koji ovo pročitate reći ćete s razlogom, pa naravno da je ženskog roda, jer kako kažu: „žena na brodu - nesreća, „nocturia tijekom spavanja - vrlo loša kvaliteta sna“.  Parafrazirala sam ovo, ali morate priznati zvuči uvjerljivo. No sad šalu na stranu, unijet ću malo ozbiljnosti u ovaj tekst da shvatite kao problem vremenom postane ozbiljan i globalan. 

Učestalo noćno mokrenje kao simptom bolesti javlja se kod najrazličitijih disfunkcija mokraćnog sustava. Posljednjih 20 godina osobita pažnja je usmjerena proučavanju fenomena „noćnog mokrenja“, već spomenute nocturie, uzimajući u obzir značajno narušavanje kvalitete sna. Ranije se pak smatralo kako je osnovni uzrok ovog fenomena prostata, te se stoga tijekom godina učestalo noćno mokrenje svrstavalo pod sinonim „ prostatizma“. Ako uzmemo u obzir da žene nemaju prostatu kao organ (Bogu hvala, nešto je zaobišlo i nas žene, oprostite mi muškarci na malo ženske solidarnosti) posljedično tomu ne bi trebale imati ni simptome noćnog mokrenja, što ipak nije istina ako detaljno pogledamo epidemiologiju ovog simptoma.

Prema definiciji Internacionalnog društva za kontinenciju (ICS – eng. „International Continence Society“) nikturija označava "buđenje noću zbog potrebe mokrenja" ne određujući broj noćnih mokrenja kao kriterij zadovoljenja definicije.

U fiziološkim granicama, osoba bi trebala u snu neometano provesti šest do osam sati (ona jedna trećina s početka priče) bez da se san mora prekinuti zbog potrebe za mokrenjem. Neophodno je znati i činjenicu kako buđenje može biti uzrokovano različitim drugim čimbenicima (nesanica, šećerna bolest, kardiološke tegobe (naročito uzimanje antihipertenziva sa diuretskom komponentom), neurološki poremećaji),  ali se iz navike zbog odlaska na toalet povezuje s buđenjem poradi mokrenja. Za jasnu definiciju ovog simptoma sve nabrojeno mora biti jasno razgraničeno. Stoga na moje pitanje u ordinaciji: „Koliko puta ustajete noću?“,  te najčešće poražavajući odgovor: „ Dva, tri, pet ili više puta“, postavim i drugo ključno pitanje: „Budite li se noću zato što osjetite potrebu za mokrenjem ili se probudite iz nekog razloga pa prema navici prošetate do toaleta kako biste se pomokrili?“ Nakon kratkog razmišljanja najčešće prepolovimo broj koji je prvobitno bolesnik iznio. 

Buđenje tijekom noći poradi potrebe za mokrenjem znatno narušava kvalitetu sna, posebno ukoliko se javlja u prvim fazama procesa spavanja kada je san i najdublji.

To pak uzrokuje značajne smetnje u normalnom funkcioniranju tijekom dana, stoga bolesnici navode simptome razdražljivosti, umora, iscrpljenosti, povremeno čak i anksioznosti, što značajno doprinosi smanjenu kvalitete života. U razgovoru sa bolesnicima najčešće čujem „draga doktorice, ustajem prečesto tijekom noći zbog potrebe za mokrenjem i to je ono što me usmjerilo na pregled kod vas“, što direktno implicira kako su bolesnici nezadovoljni zbog potrebe za buđenjem tijekom noći poradi mokrenja. Posljedično tomu, nezadovoljni su i  svojim trenutnim zdravstvenim stanjem koje utječe na smanjenje njihove kvalitete života. Otprilike tako počne naše dugogodišnje druženje i dijagnostička obrada koja najčešće ide u smjeru otkrivanja dobroćudnog uvećanja prostate. No svakako susretnem dosta često i one druge, za svoju životnu dob zadovoljne spavače koje ne proganja nocturia. Oni se ne javljaju na raniji urološki pregled jer „nemaju potrebe ustati noću mokriti“ te smatraju kako je njihovo zdravstveno stanje vezano za prostatu apsolutno uredno. Njima pak sugeriram potrebne preventivne preglede onako kako nalažu smjernice praćenja u zavisnosti od životne dobi te obiteljske anamneze. Liječenje se usmjerava ka osnovnom uzroku, ali svakako praktični savjeti za bolesnike jesu:  smanjenju konzumacije tekućine u večernjim satima i netom prije spavanja, promjena prehrambenih navika, redovno uzimanje propisane terapije za uvećanu prostatu prema savjetu liječnika. Nabrojene mjere ipak u većini slučajeva ne uklanjaju nokturiju u potpunosti i potrebno je koristiti lijekove. Najčešće se kao prvi izbor propisuju od strane urologa alfa-blokatori (npr. doksazosin ili tamsulozin) i/ili blokatori 5-alfa-reduktaze (npr. dutasterid ili finasterid), svaki u svojoj indikaciji ili kao kombinirana terapija za bolesnike sa uvećanom prostatom, te terapija prema konzultaciji sa nadležnim liječnikom za druge pridružene bolesti koje su uzrok ovog simptoma.

Da zaključimo na kraju. San je neobično važan u svakoj fazi života i značajno utječe na psihološko zdravlje i produktivnost. Neophodan je za obnovu tjelesnih rezervi, za uspostavu metabolizma i potpuni „reset“ ljudskog tijela.   Neki od nas spavaju u kontinuitetu, neki spavaju isprekidano. Dok jedni spavaju lakim snom, drugi pak spavaju dubokim snom, no svi smo svjedoci da se luksuza dobrog sna teško odreći u svakoj životnoj dobi.  Ne volimo“ kradljivce“, niti u pričama niti  u stvarnosti, stoga sve ove manje i veće urološke kradljivce posebno nokturiju treba blagovremeno prepoznati i liječiti za ljepša jutra i produktivnije dane te nesporno veću kvalitetu života.