Psihosomatske bolesti, odakle dolaze, kako se liječe...
AUTOR: Prim. dr. Lamija Duranović, specijalista neuropsihijatrije
„Izrazi svoju bol riječju! Bol koja ne govori guši puno srce dok ne pukne.“
(William Shakespeare)
Najčešći razlog posjete ljekaru jeste bol. Bol različite lokalizacije, osobina, jačine. S ciljem nalaženja pravog uzroka, pribjegavamo rutinskoj ili proširenoj dijagnostici. Nerijetko nam se desi da, uprkos svemu, stvarni organski, objektivni uzrok nikad ne nađemo, mada iste pretrage ponavljamo više puta. Oni mudriji među nama će pacijenta pitati za stanje njegovih emocija, prisutnost stresa u životu, načine nošenja s nedaćama itd. U tom trenutku se može desiti da pacijenta “izgubimo”, jer nikad ne znamo kakvu će reakciju u njemu izazvati naše pitanje o njegovim emocijama, postoje li strah od suočavanja s njima, negiranje, otpor, nepovjerenje, stigma...
Jer mnogo se lakše prihvata organski umjesto psihološkog uzroka tegoba. Psihološki uzrok tjelesnih tegoba se zbog izostanka prosvjećenosti, uprkos obrazovanju i statusu u društvu, na ovim prostorima i dalje smatra znakom ludila. Mnogima, čak i onima prosvijećenim, treba mnogo vremena i epizoda bola, njegove dijagnostike i neuspješnog liječenja da steknu uvid u njegovo porijeklo i korijene.
Kad duša boli, tijelo zove u pomoć
Psihogene tegobe su tegobe koje su produkt isključivo psihe u stanjima anksioznosti, depresije i sl. Psihosomatske bolesti su bolesti koje objektivno mogu postojati, a koje se mijenjaju ovisno o stanju naše psihe. Naprimjer, u velikom stresu i napetosti može se javiti pogoršanje migrene, hipertenzije, dijabetesa, lučenja hormona štitnjače i sl.
Ranije su najčešće psihosomatske bolesti bile povišen pritisak, migrena, kožne bolesti (npr. neurodermatitisi, ekcemi, psorijaza), reumatološke bolesti, ulkus na želucu ili dvanaestercu, sindrom iritabilnog crijeva, ulcerozni kolitis, bolne menstruacije, poremećaj seksualne želje i sl. Danas postoji pretpostavka da su to i onkološke i autoimune bolesti, poremećaji prehrane (tipa bulimije ili anoreksije), srčani i moždani udar itd. Obično postoji razlika u pojavnosti određenih simptoma po spolu i dobi. Muškarci nešto češće prijavljuju bol u grudima i promjene u seksualnom nagonu, a žene promjene menstrualnog ciklusa, umor, probleme s varenjem. Kod djece su to najčešće glavobolje i bol u stomaku, kao većinski uzroci izostanaka s nastave.
Kako nastaju psihosomatske bolesti
Stres se smatra glavnim krivcem. Stres izaziva poremećaj unutrašnje sredine i dovodi do iscrpljenja imunološkog sistema te veće podložnosti brojnim bolestima. Jednokratni stres obično neće izazvati ništa, ali dugotrajni stres, koji iscrpljuje nervno-hormonsku osovinu, održava tzv. hormonsku oluju, dovodi do kaskade u oštećenju imunološkog odgovora i do ozbiljnih bolesti. Osim faktora vanjske sredine, na nastanak psihosomatskih bolesti utječu i traume u ranom djetinjstvu, zanemarivanje, zlostavljanje u bilo kom smislu, učenje po modelu roditelja, problemi s pravilnim izražavanjem emocija, haotično okruženje i brojni socijalni faktori.
Svako od nas ima locus minoris resistentiae, tj. slabu tačku ili organ koji reagira kad smo pod dugotrajnim stresom. I to obično na simboličan način, pa se kaže da nas stomak boli zato što nešto ne možemo “provariti“.
Pa, ipak, postoji „dobar“ i „loš“ stres. Prvi je pozitivan stres, trema koja nas tjera da idemo naprijed, kao u trenutku kad, uzbuđeno, polažemo ispit, radimo neki težak posao i osjetimo ushićenje kad ga uspješno završimo. Drugi je stres zbog odbijanja ili gubitka drage osobe, poraza u takmičenju, otkaza na poslu i sl.
Kako liječiti
Svako je individua za sebe i zahtijeva individualan pristup. Za početak mogu pomoći lijekovi protiv bolova. U nekim slučajevima bit će potrebni lijekovi za smirenje i/ili niska doza antidepresiva. Također, fizioterapija može kratkotrajno pomoći, dok je, dugoročno, psihoterapija mnogo efikasnija. Naučimo da prihvatimo sebe takvima kakvi jesmo, sa svim teretima prošlosti i sadašnjosti, osvijestimo emocije, vežimo ih za trenutak, nastojmo biti ovdje i sada, odbacimo osjećaj krivnje ako nešto radimo za sebe, naučimo uz osmijeh reći „ne“, budimo blagi prema sebi. Prakticirajmo metode relaksacije, tjelovježbu, zdrav način života, dovoljno sna, druženje s dragim ljudima, izbjegavajmo negativnost i energetske vampire. Pravilno poredajmo prioritete. Nije grijeh sebi biti prvi.
„Sreća je odsutnost bola.“
(Baruch Spinoza)
